Od prljave ambalaže koja guta male zajednice jugoistočne Azije do otpada koji se gomila u pogonima od SAD-a do Australije,

Kineska zabrana prihvatanja rabljene plastike u svijetu dovela je do previranja napore za reciklažu.

Izvor: AFP

● Kada su reciklažni poslovi gravitirali Maleziji, s njima je otišla i siva ekonomija

● Neke zemlje tretiraju kinesku zabranu kao priliku i brzo su se prilagodile

 Od prljave ambalaže koja guta male zajednice jugoistočne Azije do otpada koji se gomila u postrojenjima od SAD-a do Australije, kineska zabrana prihvatanja rabljene plastike u svijetu dovela je do previranja napore za recikliranje.

Kina je dugi niz godina uzimala većinu otpadne plastike iz cijelog svijeta, prerađujući veliki dio u materijal višeg kvaliteta koji bi mogli koristiti proizvođači.

Ali, početkom 2018. zatvorio je svoja vrata za gotovo sav strani plastični otpad, kao i mnoge druge reciklažne, u nastojanju da zaštiti svoju okolinu i kvalitet zraka, ostavljajući razvijene nacije da se bore da pronađu mjesta za slanje otpada.

"Bilo je kao zemljotres", rekao je Arnaud Brunet, generalni direktor briselske industrijske grupe The Bureau of International Recycling.

“Kina je bila najveće tržište za recikliranje. To je stvorilo veliki šok na globalnom tržištu.”

Umjesto toga, plastika je u ogromnim količinama preusmjerena u jugoistočnu Aziju, gdje su se preselili kineski recikleri.

Sa velikom manjinom koja govori kineski, Malezija je bila najbolji izbor za kineske reciklere koji žele da se presele, a zvanični podaci pokazuju da se uvoz plastike utrostručio sa nivoa iz 2016. na 870.000 tona prošle godine.

U malom gradu Jenjarom, blizu Kuala Lumpura, pojavile su se velike fabrike za preradu plastike, koje su ispumpavale štetne pare danonoćno.

Ogromne gomile plastičnog otpada, bačenog na otvoreno, gomilale su se dok su se recikleri borili da se izbore s prilivom ambalaže od svakodnevnih dobara, poput hrane i deterdženata za pranje rublja, čak iz Njemačke, SAD-a i Brazila.

Stanovnici su ubrzo primijetili oštar smrad nad gradom – miris koji je uobičajen u preradi plastike, ali aktivisti za zaštitu okoliša vjerovali su da dio isparenja dolazi i od spaljivanja plastičnog otpada koji je bio suviše nekvalitetan za recikliranje.

“Ljude su napadala otrovna isparenja, koja su ih budila noću. Mnogi su mnogo kašljucali”, rekao je stanovnik Pua Lay Peng.

"Nisam mogao da spavam, nisam mogao da se odmorim, uvek sam se osećao umorno", dodao je 47-godišnjak.

Predstavnici nevladine organizacije za zaštitu okoliša pregledavaju napuštenu fabriku plastičnog otpada u Jenjaromu, izvan Kuala Lumpura u Maleziji. Foto: AFP

Pua i drugi članovi zajednice započeli su istragu i do sredine 2018. godine locirali oko 40 prerađivačkih pogona, od kojih se činilo da mnoge rade bez odgovarajućih dozvola.

Prve pritužbe vlastima nisu bile nigdje, ali su nastavile sa pritiskom, a na kraju je vlada poduzela nešto. Vlasti su počele zatvarati ilegalne fabrike u Jenjaromu i najavile privremeno zamrzavanje dozvola za uvoz plastike širom zemlje.

Trideset i tri fabrike su zatvorene, iako su aktivisti vjerovali da su se mnoge tiho preselile u druge dijelove zemlje. Stanovnici su rekli da se kvalitet vazduha poboljšao, ali da su neke plastične deponije ostale.

U Australiji, Evropi i SAD-u, mnogi od onih koji sakupljaju plastiku i druge materijale koji se mogu reciklirati bili su ostavljeni da se bore da pronađu nova mjesta za slanje.

Suočili su se sa većim troškovima da bi ga reciklirali kod kuće, a u nekim slučajevima su pribjegli slanju na deponije jer se otpad tako brzo gomilao.

“Dvanaest mjeseci nakon, još uvijek osjećamo efekte, ali još nismo krenuli na rješenja,” rekao je Garth Lamb, predsjednik udruženja za upravljanje otpadom i oporavak resursa Australije.

Neki su se brže prilagodili novoj sredini, kao što su neki centri pod upravom lokalnih vlasti koji prikupljaju materijale za recikliranje u Adelaideu u Južnoj Australiji.

Centri su prije slali gotovo sve – od plastike do papira i stakla – u Kinu, ali sada 80 posto obrađuju lokalne kompanije, a većina ostatka šalje se u Indiju.

Smeće se prosijava i sortira na reciklažnoj lokaciji Uprave za upravljanje otpadom u sjevernom Adelaideu u Edinburgu, sjevernom predgrađu grada Adelaidea. Foto: AFP

Smeće se prosijava i sortira na reciklažnoj lokaciji Uprave za upravljanje otpadom u sjevernom Adelaideu u Edinburgu, sjevernom predgrađu grada Adelaidea. Foto: AFP

Podijeli:

“Brzo smo se kretali i pogledali domaća tržišta”, rekao je Adam Faulkner, izvršni direktor Uprave za upravljanje otpadom Sjeverne Adelaide.

“Utvrdili smo da smo se, podržavajući lokalne proizvođače, uspjeli vratiti na cijene prije zabrane Kine.”

U kontinentalnoj Kini, uvoz plastičnog otpada pao je sa 600.000 tona mjesečno u 2016. na oko 30.000 mjesečno u 2018., prema podacima navedenim u nedavnom izvještaju Greenpeacea i ekološke nevladine organizacije Global Alliance for Incinerator Alternatives.

Nekada užurbani centri za reciklažu napušteni su jer su se firme preselile u jugoistočnu Aziju.

Tokom prošle godine u posjeti južnom gradu Xingtan, Chen Liwen, osnivač ekološke nevladine organizacije China Zero Waste Alliance, otkrio je da je industrija reciklaže nestala.

„Recikleri plastike su nestali – na vratima fabrika bili su postavljeni natpisi 'za iznajmljivanje', pa čak i znakovi za zapošljavanje koji pozivaju iskusne reciklere da se presele u Vijetnam,” rekla je ona.

Zemlje jugoistočne Azije koje su bile rano pogođene zabranom Kine – kao i Malezija, Tajland i Vijetnam teško su pogođene – poduzele su korake da ograniče uvoz plastike, ali je otpad jednostavno preusmjeren u druge zemlje bez ograničenja, kao što su Indonezija i Turska, piše u izvještaju Greenpeacea.

Kako se procjenjuje da je samo devet posto plastike ikada proizvedene reciklirano, aktivisti su rekli da je jedino dugoročno rješenje za krizu plastičnog otpada da kompanije proizvode manje, a potrošači da manje koriste.

Kampanjica Greenpeacea Kate Lin rekla je: "Jedino rješenje za zagađenje plastikom je proizvodnja manje plastike."